Toplinska izolacija od ekstrudiranog polistirena (XPS) proizvodi se postupkom ekstrudiranja posebne polistirenske pjene. Kroz ekstruder dolazi kontinuirana “traka” čvrste, toplinsko-izolacijske pjene, debljine 20 do 200 mm. Traka se tijekom proizvodnog procesa reže na željene duljine, oblikuju se rubovi i obrađuje površina. Ploče se završno obrađuju već prema svojoj direktnoj primjeni odnosno funkciji u građevinskom sklopu. Stoga je važno odabrati pravu vrstu ploče.
EPS ili XPS – koju vrstu toplinske izolacije izabrati?
Najprije da pojasnimo razliku između "stiropora" i "stirodura", kako ih najčešće nazivaju naši kupci.
Eksperiment s čajem od hibiskusa jasno pokazuje osnovnu razliku XPS-a i EPS-a. XPS, na slikama lijevo, gust je materijal zatvorene ćelijaste strukture. Ta ga osobina čini praktično vodoneupojnim, ali i slabo paropropusnim. Za razliku od njega EPS se sastoji od kuglica polistirena, koje osim što i same sadrže zrak, i među njima se nalaze prostori zraka, koji ovaj materijal čine više vodoupojnim, ali zato i paropropusnim. Oba materijala mogu stajati na istoj fasadi – jedan u području gdje se očekuje kontakt s vlagom, a drugi na zidovima gdje je difuzija vodene pare odnosno dobra paropropusnost osnova za dobru toplinsku zaštitu objekta.
Shematski prikaz ekstrudiranja XPS-a
Neobrađeni XPS već ima glatku površinu, što znači da su ćelije na površini ploče zatvorene. Općenito, kvalitetan XPS ima više od 97 % zatvorenih ćelija promjera 0,1 – 0,4 mm. Stijenke ćelija su izuzetno tanke, oko 1 μm. Veći dio proizvoda čini zarobljeni zrak do kojeg vlaga ne može prodrijeti, upravo zbog guste i zatvorene ćelijaste strukture.
Koju vrstu XPS ploče izabrati?
Glatke ploče
Budući da glatke ploče izlaze s gotovom povišinom ravno iz ekstrudera, potrebno ih je samo dodatno obrezati na željenu duljinu. Gornja i donja površina pritom se dodatno ne obrađuje. Upravo su te ploče prikladne za ugradnju na najzahtjevnijim dijelovima građevine: u tlu, vodi i vlazi. Zbog svoje zatvorene ćelijaste strukture (kroz cijeli presjek ploče, pa čak i na površini) mogu dugo biti izloženi difuznom prolasku vlage, kao i izravnom kontaktu s vodom.
Mogu se koristiti u sljedećim uvjetima:
- u zemlji
- u vlažnoj okolini
- ispod nivoa podzemne vode
- u sustavu obrnutih ravnih krovova
- i kao zaštita hidroizolacije.
Svaki proizvođač koji deklarira prikladnost za upotrebu toplinske izolacije u zahtjevnim uvjetima mora kao dokaz priložiti Europsku tehničku procjenu (ETA). Dobivanje ETE zahtijeva ogromnu količinu ispitivanja i uzoraka kako bi se dokazala kvaliteta i prikladnost proizvoda. No moramo biti svjesni da je to jedino jamstvo trajnosti i kvalitete zgrade i njezine toplinske ovojnice.
Hrapave ploče
Napolitanka
Za razliku od glatkih ploča, ploče takozvane “napolitanka” površine dodatno se obrađuju posebnim strojem. To znači da se tanki sloj ćelija na površini brusi, pri čemu se na ploči otiskuje struktura “napolitanke”. Obrađena površina služi kao izvrsna baza za daljnju završnu obradu ploča.
Pod završnim obradama uglavnom mislimo na građevinska ljepila u kombinaciji sa:
- završnom obradom žbuke
- gletanjem i ličenjem disperzivnom bojom
- keramičkim pločicama
- toplinskim slojem, nositeljem završne žbuke, na zidovima obrađenih hidroizolacijom s unutarnje strane.
Također se često koriste za sprječavanje toplinskih mostova u nadvojima i vertikalnim betonskim serklažima, gdje očekujemo završnu obradu žbukanjem. Ukratko, ove ploče nalaze svoju primjenu svuda gdje trebamo ostvariti dobro prianjanje ostalih materijala nekog građevnog sklopa.
Udio površinskih otvorenih ćelija je mali. Velika većina ćelija ostaje zatvorena, unutar strukture same ploče, gdje je i zrak zarobljen u njima. Takve se ploče koriste u izradi podnožja vanjskog zida, tzv. sokla.
Ploče s utorima
Osim hrapave površine na pločama se dodatno mogu izraditi i utori. Takve ploče koristimo tamo gdje planiramo završnu obradu veće težine, kao što je fasadna opeka ili kamen. Površina takve ploče omogućuje još veću silu trenja odnosno otpora na pomicanje materijala. Kako bi mogle nositi tešku oblogu, te ploče moraju biti i same dobro učvršćene. Nakon što ih provizorno zalijepimo na podlogu niskoekspandirajućom PU pjenom, učvrstimo ih tiplama preko mrežice, koja treba biti nešto jača nego za obične ETICS fasade.
Građevinsko ljepilo koje se nanosi na tako pripremljenu podlogu povezat će zajedno i ploču i armaturu i time ostvariti sigurnu podlogu za lijepljenje završne obloge. Ukoliko procijenimo da je potrebno, možemo dodati i sidra, koja se postavljaju prije toplinske izolacije. Sidra su od građevinskog pocinčanog željeza ili čak inoksa. Ploče toplinske izolacije nabijaju se na sidra tako da ona vire izvan njih. Raspored i količina sidara ovisi ne samo o težini ploče, nego i o rasporedu fuga.
Što s rubovima?
Načini obrade i vrste rubova određuju upotrebu XPS toplinske izolacije
Izbor rubova također ovisi o vrsti primjene ploča. Poznati su nam stepenasti ili rub “na preklop”, ravni rub i rub koji omogućava spoj na “pero i utor”.
1. Stepenasti rub (“na preklop” ili “na falc”)
Ploču stepenastog ruba odabiremo kada želimo spriječiti nastanak linijskih toplinskih mostova na spoju ploča, u sustavu jednoslojnog polaganja. Problem nastaje ako ploče nisu postavljene dovoljno blizu jedna drugoj i toplina se prenosi kroz zrak na spojevima (konvekcijski prijenos topline).
2. Ravni rub
Ploče ravnog ruba koriste se kada se planira višeslojno polaganje, pa se izmicanjem spojeva ploča (polaganje u “vezu opeke”) sprječava nastanak toplinskih mostova.
3. Rub “na pero i utor”
Također se koristi za sprječavanje linijskih toplinskih mostova. Posebno je prikladan za primjenu na unutarnjim oblogoma podgleda krova jer omogućuje lakšu ugradnju. Uz upotrebu posebnih spojnica moguće je postići nevidljivo pričvršćenje ploča. To je osobito primjenjivo na drvenim nadstrešnicama ili prilikom naknadne ugradnje toplinske izolacije poljoprivrednih objekata.
Ako još uvijek niste sigurni kakvu toplinsku izolaciju trebate, pitajte naše stručnjake koji će vas BESPLATNO savjetovati.