Jeste li se ikad zapitali što zapravo znači materijal za toplinsku izolaciju s 95% zatvorenih ćelija? Zašto takvu informaciju ne bismo smjeli zanemariti i zašto bi nas u praksi trebala zanimati struktura toplinske izolacije ili bilo kojeg drugog građevinskog materijala kojim gradimo?
Odgovor je jednostavan. Ćelijasta struktura uglavnom utječe na svojstva materijala i na taj način određuje ograničenja njihovog korištenja u projektiranju određenih građevinskih sklopova.
Kako bismo lakše predočili o čemu se tu radi, odlučili smo jednostavnim eksperimentom pokazati razliku između materijala otvorenih i zatvorenih ćelija – svi drugi čimbenici, poput veličine ćelija i nosivosti, u ovom pokusu nisu bili relevantni.
U glavnoj ulozi su FIBRANxps i EPS.
Napomena: Tirkizni uzorak lijevo predstavlja FIBRANxps, dok bijeli uzorak desno predstavlja EPS.
U svrhu ispitivanja izrezali smo dva dimenzijski identična uzorka 5 x 5 cm i uboli ih iglom napunjenom bojom. Zanimalo nas je hoće li boja prodrijeti između stanica i teći duž stijenke uzorka. Ako je tako, to bi značilo da voda može pronaći svoj put unutar materijala, što mu omogućuje upijanje vode ili.vlage. Takav se materijal ne može koristiti s vanjske strane hidroizolacijske ovojnice, jer natopljen vlagom, neće vršiti svoju osnovnu funkciju, toplinske izolacije.
Na video snimku možemo vidjeti da boja prodire kroz bijeli uzorak EPS-a, dok kroz tirkizni uzorak FIBRANxps-a nema prodora, jer nema prostora između stanica i stoga se sva tekućina vraća uz iglu natrag na površinu materijala. Takav zatvoreni materijal može se ugraditi izvan hidroizolacijske ovojnice i neće upijati vodu ili vlagu.